Gutenberg
Krleža je jednom prilikom napisao da nitko nije učinio tako puno u obrani ljudskog dostojanstva kroz ljudsku povijest kao Gutenberg kada je izmislio malu kutiju punu olovnih slova. Krleža je (zato ga nisu voljeli) puno puta bio u pravu. Najviše je bio u pravu kad je rekao ovo o Gutenbergu. Ali i kada bi govorio o našoj „slavnoj“ prošlosti i o našim „velikanima“.
U petnaestom vijeku u gradu Mainzu (grad prijatelj Zagreba!) zlatar i izumitelj Gutenberg smislio je način kako da knjigu, rezerviranu za svećenike i velikaše (ukoliko su uopće bili pismeni), učini koliko-toliko dostupnom i običnom puku. I uspio je. Ovdje nije važno koliko je vremena trebalo da se tisak udomaći, da postane realnost za veći broj ljudi. Bitno je da je Gutenberg aktivirao okidač koji je izazvao ne samo tiskarsku već i društvenu revoluciju. Ona i danas traje mijenjajući svoje oblike, najčešće pod utjecajem svuda prisutne mikroelektronike.
Da li je Gutenberg bio veliki znanstvenik? Da li je uopće bio znanstvenik? Mislim da nije bio ni jedno ni drugo. Ne znam ni kakovo mu je obrazovanje. Vjerojatno to piše negdje na internetu ali nisam od onih koji vise na internetu. Za to što je napravio ne treba neko specijalno znanje. Treba dobar zanat i dobra ideja. I sposobnost da se dobra ideja primjenom dobrog zanata dovede do kraja. Gutenberg je to učinio. Samo to. I ništa više. A posljedice su kolosalne. Zapravo nesagledive.
Skoknimo od Gutenberga u dvadeseto stoljeće. Texas Instruments. Pedesete godine. Tvrtka na samim počecima. Mladi J.Kilby, totalni anonimus, smislio je i realizirao prvi čip. Bila je to tada vrhunska diskretna poluvodička tehnologija. Danas bi se toj tehnologiji i djeca smijala. Malo kasnije R.M.Noyce u Intelu pravi prvi čip u monolitnoj silicijskoj tehnologiji. Bili su to kolosalni koraci unaprijed, mada za realizaciju tih čipova nije trebalo ni vrhunsko znanje ni veliki novac. Trebala je samo ideja kako da se ono što već postoji oko nas stavi na svoje mjesto. I da se pravilno iskoristi. Kilby i Noyce, velika imena dvadesetoga stoljeća, bili su sasvim obični i prizemni ljudi. Da su nešto „vrijedili“, radili bi u vrhunskih institutima, gomilali bi CC radove i ne bi ništa napravili. Da su živjeli kod nas, vjerojatno bi još dodatno trabunjali o neriješenom statusu znanosti u našem društvu. Poznajem čovjeka koji je napisao desetak pjesama, odnosno tekstova za koje tvrdi da su pjesme. Ugurao se u jedno književničko društvo i očekuje da društvo (ovo naše, ne njegovo književničko) riješi, zamislite, njegov status.
No vratimo se Gutenbergu, Kilbyju i Noyceu. Što ih povezuje? Da su radeći s prizemnim i već postojećim alatima, bez bilo čijeg vidljivog investiranja, napravili čuda i naglavce okrenuli civilizaciju. Gutenberg je svojim tiskom učinio da ono što piše u knjigama postane svima dostupno. Kilby i Noyce su, inicirajući mikroelektroničku revoluciju, stvorili današnji ICT svijet prepun čuda.
Pouka: treba raditi obične stvari i ne zanositi se velikim idejama. H.C. Anderson je rekao: Svijet je prepun čuda koje ljudi nazivaju običnim stvarima. Od kuda vi znate da se u nekoj običnoj stvari na domak vaše ruke ili moždane vijuge ne krije velika stvar. Dobro gledajte, to je najbolji način da progledate. Monday, May 04, 2015 |