Slikar na diplomatskom primanju
Na skupovima MIPRO možete čuti i vidjeti puno zanimljivih stvari. MIPRO zato i postoji. Ali zanimljive stvari možete čuti i vidjeti i kada odete iz hotela Adriatic i Admiral u kojima se održava MIPRO i hodate po Opatiji. Onaj tko se potrudi i tko zna gledati i čitati parkove Opatije, fasade starih vila i hotela, poznati lungomare, moći će puno zanimljivih stvari pročitati i saznati. Opatija je doista otvorena knjiga pisana u devetnaestom i dvadesetom stoljeću, a nastavlja se pisati i u dvadeset i prvom. Mnogi su je pisali i pišu, a zadnjih trideset i pet godina piše ju i MIPRO. Posebno njene tehnološke stranice.
Na obali, ispod hotela Milenij, (koji se lijepo zvao Millennium, pa se netko sjetio da ga preimenuje u Milenij), neposredno uz skrovitu lučicu, nalazi se umjetnički paviljon Šporer u kojem se često održavaju izložbe. Veličina toga paviljona je u tome što je on mali, pa svaku izložbu možete „konzumirati“ u dvadesetak minuta. To su mahom izložbe posvećene na ovaj ili onaj način povijesti Opatije. Za vrijeme trajaja jubilarnog skupa MIPRO 2012 u paviljonu je organizirana izložba posvećena Giuly Andrassyu. Tko je Giula Andrassy? Grof, izdanak stare mađarske plemićke obitelji, borac za što veći stupanj mađarske samostalnosti u okvirima K&K monarhije, napredan čovjek za svoje doba. Jedno vrijeme bio je, nakon austro-ugarske nagodbe, predsjednik mađarske vlade.
Nećemo prepričavati izložbu, nije nam to cilj. Ispričat ćemo samo jedan detalj. Na jednom diplomatskom primanju, na kojem su bili ministri, ambasadori i krema austrougarske monarhije, Giula je skoro cijelo svoje vrijeme posvetio jednom tada uglednom slikaru. Diplomatsku kremu, naški rečeno, nije šljivio. Kada ga je jedan gospodin, zadužen za protokol, diskretno upozorio da bi više pažnje trebao pokloniti ministrima, posebno jednom ministru vanjskih poslova, umjesto da traći vrijeme s jednim slikarom, Giula je nonšalatno odgovorio pitanjem: možete li se sjetiti tko je bio ministar vanjskih poslova u doba Rembrandta? I ostao je i dalje sa slikarom.
Ako ovo slučajno pročita neki današnji slikar, u što iskreno sumnjam, neka se ne osili. Ne samo da visokopozicionirani političar neće s njim „traćiti“ vrijeme, već ga neće niti pozvati na diplomatsko primanje. Pozove li ga, bit će to iz sasvim drugih ili trećih razloga, a ne zato što bi htio „traćiti“ vrijeme s njim. Sve ovo, naravno, odnosi se na madžarske ministre i slikare, nikako ne na naše! 18. lipanj 2012 |